DT News - Bosnia and Herzegovina - Lom implantata: Osvrt na fizičke mehanizme kliničkog neuspjeha

Search Dental Tribune

Lom implantata: Osvrt na fizičke mehanizme kliničkog neuspjeha

Dov M. Almog, DMD, Odalys Hector, DMD, Samuel Melcer, DMD and Kenneth Cheng, DDS

Dov M. Almog, DMD, Odalys Hector, DMD, Samuel Melcer, DMD and Kenneth Cheng, DDS

čet. 10 ožujka 2011

spasiti

Neophodno je da se upoznamo i da razumijemo sve čimbenike koji mogu dovesti do loma implantata, kao i da savladamo dijagnostičke vještine kako bismo ih na vrijeme detektirali.

Etiologija i fizički mehanizmi fenomena loma dentalnih implantata detaljno se ispituju i opisuju u posljednjih nekoliko godina (1-8). U većini studija, koje su se bavile ovim problemom, zaključeno je da kliničku praksu kojom se određuje odnos veličine krunice i korijena protetski saniranog zuba ne treba primjenjivati kada se određuje odnos veličine krunica-implantat.
Međutim, prema podacima iz ovih studija, odnos krunica-implantat kod uspješnih kliničkih slučajeva bio je sličan razmjeru krunice i implantata kod kojih je došlo do loma.
Očigledno je iz navedenih studija da su klinički vodiči koje su terapeuti primjenjivali kako bi osigurali što bolju prognozu nadoknada izrađenih na implantatima, bili zasnovani uglavnom na iskustvu, bez naučno zasnovanih dokaza, bar kada su u pitanju eventualni razlozi loma implantata.
Međutim, kako je trenutno oralna implantologija grana stomatologije koja se najbrže razvija, objašnjenje procesa kliničkih neuspjeha, kao i razumijevanje kritičnih anatomskih, restaurativnih i mehaničkih informacija, može pomoći doktorima da implementiraju ova saznanja u smislu sprječavanja pojave loma dentalnih implantata u budućnosti.
Prikaz slučaja
Muškarac, bijelac, star 72 godine nedavno se javio na našu kliniku. Na osnovu glavnih tegoba na koje se pacijent žalio, izvršen je detaljni stomatološki pregled koji je uključio kompletnu radiografsku analizu obje vilice, koji je pokazao, između ostalog, prisustvo 2 frakturirana endosealna implantata, #6 i #7 (slika 1).

Ovi, 3.3mm široki i 15mm dugački implantati (Lifecore Biomedical, Chaska, Minn.) postavljeni su 2003.g., kada je izvršena i kompletna protetska sanacija. Implantati su postavljeni po protokolu korištenjem kirurških predloška koji su se sastojali od 2 vođice (DePlaque, Victor, N.Y.).
Implantati su ostavljeni kako bi došlo do integracije u trajanju od 6 mjeseci. Nikakve kirurške komplikacije nisu zabilježene u tom periodu. Nakon 6 mjeseci implantati su otkriveni na uobičajeni način i postavljene su terapijske nadogradnje.
Implantati su nakon toga restaurirani krunicama koje su bile funkcionalne u periodu koji je iznosio otprilike 6 godina, do trenutka loma implantata.
Iako je terapijski pristup u potpunosti proveden u skladu sa okluzalnim statusom pacijenta, mehaničkim opterećenjem i analizom navika pacijenta, nakon loma implantata izvršena je retrospektivna analiza prostora u kojem su postavljeni implantati i ovom prilikom utvrđeno je prisustvo smanjenog interokluzalnog prostora na studijskom modelu i veoma zastupljena abrazija zuba antagonista (slika 2).

Kada se pacijent nedavno javio na našu kliniku, jedini preostali dio čitave restauracije u usnoj šupljini bila je nadogradnja #6, koja je još uvek bila povezana sa jednim frakturiranim implantatom, a koja je uklonjena šajbnom (slika 3).

Nastavljajući sa pažljivom procjenom svih dostupnih anamnestističkih i retrospektivnih dijagnostičkih informacija i drugih informacija koje je pacijent dao, dogovoren je jedan kontrolni pregled tijekom kojeg je izvršena zamjena suprastrukture izrađene na implantima, pločastom parcijalnom protezom.
Uzimajući u obzir činjenicu da potreba za uklanjanjem frakturiranih implantata mora biti izbalansirana sa rizikom od nastanka još većih oštećenja do kojih može doći, donijeta je odluka da se ukloni samo nadogradnja i frakturirani segment implantata #6, kako bi se omogućilo primarno zarastanje mekih tkiva preko tijela implantata #6 i #7, vodeći se kliničkim pristupom “neka miruju” (slika 4).

Nakon toga je postavljena pločasta parcijalna akrilatna proteza, a zatim je planirana izrada skeletirane parcijalne proteze.
Prikazujući ovaj slučaj željeli smo pružiti argumente u korist razmatranja fizičkih opterećenja kao potencijalnog uzroka loma implantata.
Kontroverze u vezi sa pretpostavkom da li odnos krunice i prirodnog korijena zuba može poslužiti kao nezavisni pokazatelj uspjeha protetske restauracije još uvek postoje9. Isti princip se može primijeniti i kada je u pitanju odnos krunica-implantat, ali u ovom slučaju u razmatranje se moraju uzeti i brojni drugi faktori, kao što su: okluzija zuba antagonista, prisustvo parafunkcija, elektrokemijski procesi unutar samih materijala, i mnogi drugi.
Fraktura implantata se smatra potencijalnim problemom u implantologiji, naročito kada je u pitanju kasni lom titanijumskih implantata kao posljedica korozije i zamora materijala.
Nakon pažljive analize navedene literature, koja je u značajnoj mjeri rasvijetlila ovu problematiku, shvatili smo da podaci iz studija u značajnoj mjeri potvrđuju naše gledište da u etiologiji loma implantata sudjeluje veliki broj različitih faktora.
Ovi faktori obuhvaćaju jačinu, lokalizaciju, učestalost, pravac i dužinu trajanja kompresivnih, zateznih opterećenja i opterećenja u smislu smicanja; spol; lokalizaciju implantata u vilici; strukturu kosti oko implantata; mjesto oslonca i točku rotacije u odnosu na međuspoj implantata i nadogradnje; kliničko trajanje nadoknade u smislu korozivnih promjena koje nastaju na implantatima načinjenim od titanijuma; stanje gingive i odnos dužine krunice i tijela implantata.
Uzimajući u obzir ove višestruke faktore koji dovode do loma implantata, kako fizičke, tako i biološke, možemo samo pretpostaviti da do loma dolazi naročito u situaciji kada su sile koje proizvode zubi antagonisti i/ili parafunkcije, veće od čvrstoće implantata, u funkciji vremena.
Zbog svega navedenog, obavezno je da doktor posjeduje sva saznanja o djelovanju različitih faktora prije nego što predloži pacijentu tretman implantatima. Greške prilikom dijagnosticiranja potencijalnih faktora koji mogu dovesti do loma implantata su najčešći uzrok neuspjeha čitave kliničke procedure.

Zaključak
Iako, sudeći po podacima iz stručne literature, korištenje indeksa kojim se određuje odnos dužine krunice zuba i implantata, kao i drugih kliničkih indeksa, ne osigurava dobro predviđanje uspješnosti terapije, čak iako nijedna definitivna preporuka ne može biti sa sigurnošću postavljena, imajući u vidu da dentalni implantati postaju sve zastupljeniji u svakodnevnoj kliničkoj praksi, moguće je očekivati sve veći broj neuspjeha terapijskih procedura, naročito onih tipa kasnog loma implantata.
Ovaj članak treba pokazati koje argumente razmatrati kada se analiziraju fizički mehanizmi koji mogu biti potencijalni pokazatelji loma implantata.
Zbog toga je neophodno da se upoznamo i razumijemo sve faktore koji mogu dovesti do loma implantata, kao i da savladamo dijagnostičke vještine kako bismo ih na vrijeme detektirali. Kada se problem na vrijeme uoči, njegovo rješavanje će doprinijeti boljoj dijagnostici i izradi boljeg plana terapije.

Kompletna lista referenci dostupna je kod izdavača.

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement