DT News - Bosnia and Herzegovina - Krajnja isprika za čokoladoholičare

Search Dental Tribune

Krajnja isprika za čokoladoholičare

pon. 5 prosinca 2011

spasiti

Dok pokušavamo potaknuti našu djecu da obuzdaju svoju želju za čokoladom, dr. Caroline Pankhurst razmatra dokaze da su neki ljudi genetski programirani da budu sladokusci.

 Sladokusac – podnosite li?
Jeste li čokoladoholičar ili ste uvijek gladni i nikad ne osjećate sitost čak i poslije obilnog obroka? Ili ste od onih sretnika koji se zadovolje s dvije kockice sjajne velike belgijske čokolade koju možete staviti da tjednima stoji netaknuta u hladnjaku? Ili ćete poput mene slistiti cijelu čokoladu u jednom trenu.
Uobičajeno je da se ovakvi ljudi nazivaju sladokuscima. Do sada je ovo bio naizgled znanstveno besmislen izraz. Međutim, noviji dokazi pokazuju da se žudnja za slatkim i nedostatak kontrole petita temelje na genetici. Novi podatci objavljeni u nekoliko posljednjih tjedana od strane apanske grupe pokazali su da hormon leptin modulira postavke ponašanja za slatku hranu koji djeluju na receptore za okus slatko na jeziku.

Što je leptin?
Leptin je hormonski protein koji je uključen u fiziološki sustav koji stabilizira tjelesnu težinu. Leptin se proizvodi od strane masnih stanica. On d jeluje u h ipotalamusu putem niza metaboličkih staza i neurotransmitera. Ta konačna povratna veza na masnoću i skeletne mišićne stanice, kao i utonomni živčani sustav, bitna je da bi se regulirao unos hrane i osjećaj sitosti i da bi došlo do povećanja potrošnje energije. Za održavanje umjerene tjelesne težine mora postojati ravnoteža između energetskog unosa i potrošnje energije.

Leptin - razina i pretilost
Nasljedni faktor nosi oko 70 posto razlike u tjelesnoj težini među ljudima. Više od polovice američke populacije je pretilo. Pretilost kao mjerilo kod ljudi (i životinja) povezano je sa slabim pticajem leptina ili s mutacijom u receptoru za leptin. Kod mnogih pretilih osoba ne postoji očita utacija za leptin ili njegove receptore. Međutim, takvi se ljudi čine kao da imaju funkcionalne nesposobnosti ili neosjetljivost da reagiraju na normalno kontrolirane reakcije leptina, a time i izlučivanje viška leptina.

Znanstveno objašnjenje za sladokusce
Znanstvenici su uočili da je kod pretilih miševa s dijabetesom s defektom receptora leptina rikazano poboljšanje neuronskog odgovora u receptoru na jeziku za slatki okus i povišenom klonosti za slatke stvari. Isto tako, u pokusima s mršavim miševima uspjeli su suzbiti odgovor perifernih živaca za slatke stvari (saharoza, saharin) koristeći ubrizgavanje leptina bez da je došlo do reakcije na kiselo, slano i gorke tvari. Nije bilo sličnih reakcija kod pretilih miševa koji nisu bili u mogućnosti odgovoriti na ubrizgani leptin.
U nastavku eksperimenta mršavi miševi koji su tretirani leptinom pokazali su smanjen interes za slatke stvari. Zaključili su da je organ za okuse periferni cilj za leptin te da leptin djeluje kao modulator osjećaja za slatko (potiskivač) koji je uključen u regulaciju unosa hrane. Određeni enetski nedostatak u sustavu potiskivanja leptina može poboljšati periferne neuronske odgovore koji su povezani s poboljšanjem ponašanja i sklonosti prema slatkim stvarima. Ovi novi podatci okazuju da leptin ne samo da djeluje na mozak za kontrolu unosa hrane, nego djeluje i na receptore okusa regulirajući sklonosti prema slatkim stvarima. Otud dolazi naziv sladokusac, a točnije bi bilo slatki jezik. U sličnim studijama na ljudima, visoka koncentracija cirkulirajućeg eptina
povezana je sa slabim sklonostima za unos visoke masnoće, hrane bogate ugljikohidratima i konzumacijom čokolade.
Čak i kod pretilih ljudi, koji se obično smatraju relativno otpornim na djelovanje leptina, ako se prirodno izlučuju visoke koncentracije hormona, postoji povezanost sa sustezanjem režderavanja i smanjenim unosom hrane. Zanimljivo, kod mršavih ljudi obrok prepun ugljikohidrata inducira višu razinu leptina nego energetski ekvivalent masnog obroka. Nažalost, utjecaj ugljikohidrata kod pretilih žena na proizvodnju leptina i osjećaja sitosti potpuno je otupio.
Ranija istraživanja pomoći rekombinantnog leptina kod mršavih i pretilih osoba pokazuju bećavajuće rezultate sa značajnim, ako smo skromni, gubitkom težine u obje skupine. Važno je napomenuti da je 95 posto izgubljene težine samo masnoća.
Interakcija između psiholoških čimbenika, metaboličkih procesa i neurotransmitera koji reguliraju
unos hrane složena je i tek se sada počinje rasplitati. Varijacije u odgovoru na leptin mogu bjasniti zašto neki ljudi imaju poteškoća s kontroliranjem unosa slatke hrane i pića te u skladu s rehrambenim stomatološkim savjetima usmjeriti kontrolu karijesa.

 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement