Jedna kockica ili dvanaest?

Kontroverzni članak na naslovnoj stranici New York Times Sunday magazina Je li šećer otrovan? izlaže tezu da je šećer, u svoj svojoj slatkoći, možda zapravo otrovan te da postoje sugestije da može biti opasan čak poput cigareta i alkohola.

No koliko je previše? I je li bitno odakle šećer potječe? Brojke pokazuju da je konzumacija šećera u Velikoj Britaniji porasla za više od trećine od 1980-tih bez obzira što ljudi čak i svjesno koriste manje šećera u svojim žitaricama ili čaju. Mnogi ne znaju za skrivene šećere koji se nalaze čak i u najukusnijoj hrani.

Raširenost problema skrivenih šećera nedavno je otkrila Eleanor Bradford, dopisnica BBC Scotland Healtha, koja je, nakon što se odrekla konzumacije rafiniranih šećera u vrijeme korizme, postala svjesnija sadržaja skrivenih šećera u gotovo svoj hrani uključujući kruh, majonezu pa čak i u tradicionalnim pogačicama s maslacem!

Doktori dentalne medicine postaju sve više zabrinuti radi količine šećera kojeg ljudi konzumiraju te je doktor dentalne medicine Kieran Fallon, glasnogovornik British Dental Associationa, izrazio svoju zabrinutost u svezi s učincima konzumacije šećera: „Kao studente dentalne medicine uvijek su nas osvještavali o skrivenim šećerima. Ljudi bi trebali raščlaniti postotke u obroku stavljajući u perspektivu da je pet grama = jedna čajna žličica šećera.“

„Za alternativu pojedite cijelu voćku, a ne cijeđenu jer to oslobađa šećere. Također, davanje sušenog voća djeci za međuobrok može biti isto tako loše jer kada se voće suši, šećer u njemu postaje koncentriran. Punomasni sirevi, neobrađeni sirevi (osobito oni koji su namijenjeni djeci jer sadrže šećere) također se ne preporučuju.“
„Kad govorimo o prisustvu skrivenih šećera u hrani, apsolutno se slažem da je to previše. Proizvođači vjeruju da moraju dodavati okuse poput soli ili šećera u proizvode da bi ih učinili atraktivnima. Čak i umaci za kuhanje sadrže šećer što znači da ono što jedete nije baš onako zdravo kao što mislite.“

Glavni čelnik British Dental Health Foundationa, dr. Nigel Carter, kaže: „Mnogo godina doktori dentalne medicine prepoznavali su velike količine šećera u mnogo hrane u koje je dodavan često samo radi toga što je bio jeftina nadopuna.“

„Obraćanje pažnje na skrivene šećere, koji su navedeni često kao sukroza, maltoza, glukoza, fruktora i slično, može pomoći pučanstvu u smanjivanju konzumacije zašećerene hrane i pića te pomoći i dentalnom zdravlju i prekomjernoj težini.“

Glasnogovornik The Sugar Bureaua kaže: „Ponovna analiza podataka dviju istraživanja prehrane britanske školske djece, provedene 1983. (Ministarstvo zdravstva) i 1997. (Nacionalno prehrambeno istraživanje o prehrani i nutriciji), ustanovila je da dok se BMI povećao za 2-3kg, nije bilo značajnih promjena u konzumaciji svih šećera zajedno tijekom tog perioda.

„U ovom istraživanju glavni izvori šećera u prehrani promijenili su se sa značajnim pomakom od stolnog šećera i mlijeka, kolača i keksa prema značajnom povećanju šećera u gaziranim pićima te u manjem opsegu voćnim sokovima i žitnim pahuljicama za doručak.“ Autori ovog istraživanja zaključili su da je smanjena potrošnja energije, više od čimbenika prehrane, vjerojatni razlog povećanja BMI-a koji je zabilježen u djece u tom vremenskom razdoblju.
„Količina konzumiranog šećera ne smatra se primarnim prehrambenim čimbenikom povezanim s nastankom karijesa. Prema najnovijem pregledu znanstvenih dokaza koje je provela EFSA (2010)... razvoj karijesa vezan uz konzumaciju sukroze i ostalih kariogenih ugljikohidrata ne ovisi samo o količini konzumiranog šećera, nego je također ovisan o oralnoj higijeni, izloženosti fluoridima, učestalosti konzumacije i raznim ostalim čimbenicima.“