„Moda je poludjela za ustima”: Estetika zuba u savremenoj pop-kulturi

Fraser Macdonald, Dental Tribune International

pon. 19 listopada 2026

dijeliti

spasiti

Razmotrite ove nedavne kulturne trenutke. U junu je web stranica francuskog modnog časopisa Marie Claire, stuba modne industrije poznatog po svojim sjajnim, luksuznim uredničkim materijalima, pokrenula svoju prvu “Sedmicu zuba”, nudeći širok spektar članaka “koji istražuju zašto se stomatologija čini kul – i kulturno opterećenijom – nego ikad”. Tu su bile i Beyoncéine prilagođene zubne rešetke posebno konstruirane za promociju njenog albuma Cowboy Carter iz 2025. godine, niz zubnog nakita s tirkizom, dijamantima, usamljenom zvijezdom i motivima pištolja i ruže. Čak i u mom voljenom tenisu, bivša igračica broj jedan na svijetu i samoproglašena tigrica Aryna Sabalenka dospjela je na naslovnice 2024. godine odvojivši tri sedmice iz svog teniskog rasporeda za novi set ljuskica. I ne varajte se, estetski motivirani zubni tretmani i ukrasi se jednako žarko traže među običnim članovima javnosti kao i među onima koji krase crveni tepih.

Porast stomatoloških zahvata motivisanih estetskim razlozima, poput zubnih faseta, nije samo posljedica toga što javnost oponaša slavne ličnosti sa društvenih mreža, već je povezan i sa suštinskim promjenama u zapadnom društvu uopšte. (Slika: Dmitry/Adobe Stock)

Ovo su samo neki od bezbrojnih primjera koji pokazuju kako su kulturni položaj i status zuba u zapadnom društvu posljednjih godina doživjeli temeljnu promjenu. Zubi, posebno oni u estetskoj zoni, više nisu samo prirodni dio anatomije koji simbolizira zdravlje i ljepotu. Po prvi put u historiji zapadne kulture, oni su postali svojevrsno pažljivo oblikovano i potpuno vidljivo platno putem kojeg pojedinac svijetu pokazuje svoj identitet, politička uvjerenja i bogatstvo. Sada su postali nešto čime se treba hvaliti, poput bilo kojeg drugog modnog detalja. Zdravlje više nije u prvom planu; najvažniji su izgled i isticanje. Kako i zašto je došlo do takve tektonske kulturne promjene?

Porast kulturne važnosti ovakvih estetski motiviranih stomatoloških zahvata, naravno, nije promakao struci. U članku objavljenom 2022. godine zaključeno je da „potražnja za estetskom stomatologijom ubrzano raste, a društvene mreže predstavljaju glavnu pokretačku snagu te revolucije, budući da šira javnost ima direktan pristup profilima slavnih osoba i influensera, za koje se čini da svi imaju 'savršen osmijeh'”. Takva tvrdnja s pravom prepoznaje društvene mreže kao primarni mehanizam koji stoji iza upadljivog isticanja i manipulacije zubima radi postizanja maksimalnog vizuelnog efekta, no tvrdnja da je riječ tek o tome da javnost reaktivno oponaša slavne osobe i influensere ne obuhvata puni opseg tog fenomena. Ona ne objašnjava zašto se taj trend uopće pojavio među ljubiteljima mode, niti uvažava činjenicu da se obični ljudi odlučuju na estetsko preoblikovanje svog zubnog niza radi sebe samih, a ne samo kako bi oponašali postupke slavnih. Također, ne pruža adekvatno objašnjenje o tome kako su uopće nastali ukrasi poput navlaka za zube (tzv. *grills*), ukrasnih krunica ili drugog zubnog nakita, niti kako je došlo do sve veće zastupljenosti estetskih zahvata i ukrašavanja zuba u popularnoj kulturi. Kako je navedeno u članku časopisa Marie Claire posvećenom zubima "Teeth week": „Zubne fasete (veniri) manje su stvar korektivne stomatologije, a više društveni signal uglađenosti i bogatstva” – što je tvrdnja koja ukazuje na pomak od pukog brige o zdravlju ka težnji za estetskim savršenstvom.

Šta se to promijenilo u društvu pa su Marie Claire, Beyoncé ili Sabalenka, kao i mnogi obični ljudi, odlučili tretirati svoje zube kao žive modne detalje? To nas vraća na pitanje društvenih mreža. Svakako, poznate platforme poput Instagrama, TikToka, Facebooka, YouTubea i sličnih predstavljaju glavne kanale putem kojih ljudi saznaju za ove trendove. No, izloženost takvim stomatološkim trendovima nije ograničena samo na te platforme. Kao što pokazuje primjer časopisa Marie Claire, s njima se susrećemo i u širem prostoru internetskih medija. Šta je to, dakle, u vezi s ovim forumima na društvenim mrežama – i internetskom kulturom u cjelini – što se tako dobro dopunjuje s estetski motivisanim stomatološkim zahvatima?

„Lice je izražajno sredstvo par excellence, mjesto gdje se sažimaju odlike ljepote, sreće i mladosti.”

Kada je tek počeo prodirati u zapadno društvo, internet je predstavljan kao „informacijska superautocesta”, a korisnici su bili izloženi stranicama i stranicama ispisanog teksta. Vizuelna dimenzija tek je trebala biti razvijena i bila je u potpunosti podređena pisanoj riječi. Danas bi se, međutim, internet s pravom mogao opisati kao „superautocesta slika” – mjesto kojim dominiraju fotografije i videozapisi. Reels, priče (stories), snimci (snaps), objave, TikTok videozapisi, pinovi i slično – sve su to prilagođeni formati za plasiranje paketa vizuelnih informacija. Ukratko, naši životi, društvo i kultura u potpunosti su zasićeni slikama.

Društvene mreže su glavni mehanizam putem kojeg je zapadna kultura, uključujući stomatološke trendove, poprimila sve izraženiji vizuelni karakter. (Slika: Ina/Adobe Stock)

Vrijedi reći nekoliko riječi o prirodi ovih slika – na kraju krajeva, ne govorimo o fotografijama snimljenim na filmu i pohranjenim u fizički album. Kao prvo, slike koje kruže internetom izuzetno su trajne, potencijalno neograničenog vijeka trajanja; ne mogu propasti niti se zagubiti kao što se to može desiti fizičkoj fotografiji. Kao drugo, njihov geografski doseg je također neograničen; mogu trenutno kružiti svijetom, umjesto da egzistiraju kao fizički predmet u nečijoj privatnoj kolekciji na određenoj lokaciji. Konačno, vrijednost koja se danas pridaje slikama ogromna je; slike i videozapisi ne bilježe niti odražavaju samo proživljenu stvarnost, već je mogu zamijeniti i zauzeti njeno mjesto, pretvarajući se u ono što je francuski filozof Jean Baudrillard nazvao „simulakrumima”. Za one koji egzistiraju u ovoj digitalnoj sferi, identitet postaje čvrsto povezan – a u nekim slučajevima i potpuno poistovjećen – sa slikama i videozapisima o njima koji kruže internetom. Sviđalo nam se to ili ne, mnogi od nas nesvjesno prosuđuju druge na osnovu fotografija i videozapisa na koje nailazimo na internetu. To, naravno, stavlja ogroman naglasak na ono što jeste vidljivo i ono što se može vidjeti.

Dakle, širi kulturni kontekst danas je obilježen dominacijom vizuelnog sadržaja na internetu. Naš fizički izgled, zabilježen i potom prenesen kroz univerzum društvenih mreža, postaje neprocjenjivo sredstvo za predstavljanje samih sebe svijetu. Sve se više ulaže u samoprezentaciju i obraćanje pažnje ne samo na to kako izgledamo, već – mnogo konkretnije – na to kako nas društvene mreže vizuelno bilježe i čuvaju; riječ je o procesu koji se može beskonačno usavršavati zahvaljujući mogućnosti snimanja više verzija, kao i nizu tehničkih obrada i podešavanja koje omogućava svaki savremeni pametni telefon.

U okviru ovog novog režima opsesivnog samopredstavljanja, lice je izražajno sredstvo par excellence – mjesto gdje se sublimiraju kvalitete ljepote, sreće i mladosti. Upravo tu na scenu stupaju osmijeh i zubi koje on otkriva. Na fotografijama i videozapisima postoji jasno očekivanje – bilo eksplicitno ili implicitno, manje je važno – da iskazujemo sreću, budući da naša kultura toj emociji pridaje najveću estetsku vrijednost. Nije stvar toliko u tome da je našoj kulturi zaista stalo do naše sreće, već u tome da ona insistira na tome da barem damo sve od sebe kako bismo djelovali sretno. Izgledati nesretno u vizuelnim medijima koje svijetu nudimo kao sliku svog istinskog ja gotovo je nezamislivo i neminovno bi izazvalo komentare i kritike.

Kada smo sretni, smiješimo se; usne se šire i otkrivaju zube. Tako dolazimo do toga da se na fotografijama uvijek smiješimo, signalizirajući sreću za koju se pretpostavlja da prebiva u nama. Time su određeni parametri cjelokupne situacije. U potpunosti smo uronjeni u kulturu koja pridaje ogroman značaj predstavljanju stvarnosti i naših identiteta putem slika i videozapisa. Budući da postoji snažno kulturno očekivanje da se u tim medijima smiješimo, naši zubi postaju ključni element jednačine samopredstavljanja. Pokazivanje zuba na fotografijama na kojima djelujemo sretno, naravno, nije nikakva novost; novost je to što se ta praksa sada odvija u okviru nove kulture koja je u potpunosti utemeljena na vizuelnom, kulture u kojoj se statične i pokretne slike množe, kruže i definišu stvarnost nezamislivim intenzitetom i brzinom. Gledano iz te perspektive, sasvim je očekivano, logično i prirodno da je „moda poludjela za ustima”, kako je to nedavno konstatovao engleski list The Standard. Ipak, to „zubno ludilo” ne može se adekvatno objasniti kao tipično postmoderno recikliranje ranijih trendova, kao oponašanje slavnih od strane običnih ljudi ili kao neki novi vid autentičnog samoizražavanja. Ne, usavršavanje zuba i njihovo ukrašavanje navlakama (tzv. *grills*), ukrasnim krunicama, dragim kamenjem i sličnim dodacima praksa je koju naša kultura, opsjednuta vizuelnim, zahtijeva i iziskuje od nas. Uz toliko pažnje posvećene bilježenju naših lica, mi pristajemo na čitav niz estetskih odgovora. Ovi pažljivo odabrani odgovori na zahtjev za isticanjem zuba kreću se u rasponu od onih koji su usmjereni na strukturu do onih koji su u potpunosti umjetnički izražajni. Budući da je naše društvo definisalo zonu vidljivih zuba kao platformu putem koje možemo predstaviti svoju idealnu verziju, ukrašavanje može početi. Na jednom kraju spektra nalaze se zahvati poput postavljanja zubnih faseta, prvenstveno iz estetskih razloga. Takvi postupci simuliraju zdravlje, poručujući posmatraču da je taj niz zuba zdrav i lijep. Cilj faseta je kreiranje idealizovane verzije samih zuba, a ne uključivanje elemenata koji bi na bilo koji način djelovali strano.

„Bilo da su strukturne ili umjetničke, estetski motivirane modifikacije zuba proizlaze iz potrebe da se pokažemo, izložimo i izrazimo – potrebe koju nameće kultura opsjednuta imidžom u kojoj živimo.”

Na drugom kraju spektra, zubi služe tek kao pozornica za različite umjetničke izraze. Upravo tu možemo vidjeti upečatljivije, simbolične ukrase, poput navlaka za zube (tzv. *grills*) i drugih oblika zubnog nakita. Ipak, iako se načini na koje ljudi – bilo slavne ličnosti ili obični pojedinci – odlučuju mijenjati svoje zube razlikuju, svima im je zajedničko to što predstavljaju estetske prakse kojima se odgovara na savremeni kulturni kontekst. Bilo da su strukturne ili umjetničke, estetski motivirane modifikacije zuba proizlaze iz potrebe da se pokažemo, izložimo i izrazimo – potrebe koju nameće kultura opsjednuta imidžom u kojoj živimo.

Zanimljivo je da se čini kako je cijeli ovaj proces sada napravio puni krug ili se možda vraća na početak. Kao svojevrsni kontra-pokret estetskoj stomatologiji javlja se struja koja kritikuje upotrebu zubnih faseta (venira) i zagovara povratak prirodnim osmijesima, uz sve njihove nesavršenosti. Modni časopisi poput Vogue-a i Harper’s Bazaar-a nedavno su pohvalili brojne slavne ličnosti koje su okrenule leđa „svijetu opsjednutom fasetama” i umjesto toga se odlučile za skromnije korekcije ili – što je donedavno bilo nezamislivo – potpuno odbacile takve zahvate, prihvativši svoje prirodne, nesavršene zube. Dok bi kritičari ovaj trend mogli pozdraviti kao osvježavajući otklon od štetne i nerealne težnje ka savršenstvu, iz druge perspektive to se može posmatrati jednostavno kao naredna faza u evoluciji estetske stomatologije. Umjesto „povratka prirodi”, možda je riječ samo o novom stilu kojem se teži, a koji će s vremenom zamijeniti neki drugi trendovi. To će pokazati samo vrijeme – i moda.