Proteze izrađene 3D štampanjem podvrgnute ispitivanju efikasnosti i ishoda kod pacijenata

Dental Tribune International

čet. 8 listopada 2026

dijeliti

spasiti

NATAL, Brazil: Digitalni radni procesi za izradu totalnih proteza mogu smanjiti vrijeme potrebno za kliničke i laboratorijske postupke, kao i troškove liječenja. Ipak, ova povećanja efikasnosti treba posmatrati i kroz prizmu zadovoljstva pacijenata te kvaliteta njihovog života. Stoga su istraživači iz Brazila uporedili analogne radne procese i one koji uključuju 3D štampanje totalnih proteza kako bi utvrdili da li praktične prednosti digitalne izrade ostaju značajne i kada se u obzir uzmu ishodi koji su važni pacijentima.

Istraživači su proveli ekonomsku procjenu na osnovu kliničkog ispitivanja u kojem je učestvovalo 23 pacijenta bez zuba. Svaki učesnik je dobio potpunu protezu izrađenu ili konvencionalnom metodom ili 3D štampanjem, pri čemu je redoslijed dobijanja proteza određen nasumično. Nakon nošenja prvog seta tokom tri mjeseca, pacijenti su se vraćali na svoje postojeće proteze na period od dvije sedmice (tzv. *wash-out* period) prije prelaska na drugu protezu iz studije na naredna tri mjeseca. Konvencionalni protokol zahtijevao je pet kliničkih posjeta, dok je digitalni radni proces zahtijevao tri.

Kako bi procijenili ekonomsku efikasnost, istraživači su izračunali troškove izrade svake vrste proteze za pružaoca usluge, uzimajući u obzir potrošni materijal te rad kliničkog i laboratorijskog osoblja. Zatim su procijenili isplativost poređenjem razlika u tim troškovima s razlikama u dva ishoda koja su prijavili sami pacijenti: zadovoljstvu pacijenata i kvalitetu života povezanom sa oralnim zdravljem.

Pokazalo se da digitalni radni proces zahtijeva znatno manje vremena i resursa. Sveukupno, digitalni proces je smanjio kliničko vrijeme za gotovo 50%, a aktivno laboratorijsko vrijeme za nešto više od 73%, što odgovara uštedi od oko 89 minuta kliničkog vremena i 412 minuta laboratorijskog rada po tretmanu izrade potpune proteze. Procijenjeni troškovi za pružaoca usluge bili su oko 36% niži kod digitalnog procesa, što predstavlja razliku od približno 152 USD (131 EUR*) po slučaju.

Istraživači nisu utvrdili značajnu razliku između dvije tehnike u pogledu ukupnog zadovoljstva pacijenata ili kvaliteta života povezanog sa oralnim zdravljem. Budući da je digitalni pristup omogućio uporedive ishode (prema procjeni pacijenata) uz niže troškove i znatno kraće kliničko i laboratorijsko vrijeme, digitalni radni proces se u analizi autora pokazao kao isplativija opcija. Istraživači su također modelirali da li bi digitalni proces ostao ekonomski povoljniji ako bi troškovi tretmana i ishodi koje prijavljuju pacijenti varirali unutar realnih granica. Rezultati su pokazali da je ta ekonomska prednost ostala postojana.

Za ordinacije i laboratorije koje liječe veliki broj bezubih pacijenata, nalazi stoga ukazuju ne samo na kraće individualne puteve liječenja, već i na mogućnost oslobađanja kliničkih i tehničkih kapaciteta. Autori su također istakli da smanjenje sa pet na tri termina može biti relevantno pri liječenju starijih pacijenata za koje ponovljeni pregledi mogu predstavljati dodatno opterećenje. Važno je napomenuti da prednosti u pogledu vremena i troškova uočene u studiji nisu bile praćene mjerljivim padom zadovoljstva pacijenata ili kvalitete života povezane s oralnim zdravljem.

Nalazi studije su uglavnom u skladu s prethodnim istraživanjima o radnim procesima digitalnih potpunih proteza. Sistematski pregled objavljen 2025. godine otkrio je da digitalno izrađene potpune proteze općenito zahtijevaju manje kliničkog vremena i da su povezane s nižim ukupnim troškovima od konvencionalno izrađenih proteza, uprkos višim troškovima materijala. Pregled također nije pronašao jasnu superiornost bilo koje metode izrade u smislu rezultata koje su prijavili pacijenti. Trenutni nalazi stoga dodaju prospektivne kliničke dokaze rastućem broju istraživanja koja sugeriraju da se glavne prednosti radnih procesa digitalnih potpunih proteza mogu postići bez ugrožavanja rezultata koje su prijavili pacijenti.

Studija pod nazivom “3D-printed versus conventionally fabricated complete dentures: Time-efficiency and cost-effectiveness analysis” („3D printane naspram konvencionalno izrađenih potpunih proteza: Analiza vremenske i isplativosti“) objavljena je online izdanju časopisa Journal of Dentistry za 2026. godinu.