DT News - Bosnia and Herzegovina - Endodontosaurus

Michael Sultan

ned. 18 rujna 2011

spasiti

Michael Sultan razmatra stavove prema alternativnim metodama obnove i liječenja zuba.

Kada kažem pred ostalim kolegama da sam endodont, dobivam poglede sažaljenja. Nažalost, s rastućom popularnošću dentalnih implantata ova grana stomatologije smatra se zastarjelom, znanošću koja lagano umire. Ako se procijeni da je nemoguće zub liječiti i restaurirati u prijašnje stanje ili da zadržavanje i liječenje zuba može dovesti do mogućih daljnjih komplikacija u vidu infekcija i propadanja okolnih tkiva i kosti čineći buduće postavljanje implantata nemogućim, onda se ekstrakcija zuba i nadomještanje dotičnog zuba trebaju uzeti u obzir. Međutim, sa sve više rastućom populacijom starije dobi implantati mogu biti kontradiktorni.

Uloga doktora dentalne medicine je da odvaže i odluči koje je bolje rješenje za svakog pacijenta posebno. Implantati nisu sredstvo koje riješava sve probleme restaurativne prirode. Umjesto da instinktivno posegne za kliještima, doktor bi trebao razmisliti o stavu prema zamjenskim metodama spašavanja zuba. Čuo sam da se provizorne krunice (post crown) nazivaju PRPI ili provisional restoration pre-implants (provizorna restauracija prije implantata). U slučaju da ima dosta preostale zubne strukture i dosta dugih zubnih kanala, provizorne krunice zapravo mogu imati jako dobru prognozu i funkciju i ne bi se odmah na njih trebalo gledati kao na privremeno rješenje.

Nadalje, implantati nisu uvijek atraumatski kako se nekada čini. Oni zahtijevaju CT pregled, operaciju i dugo razdoblje integracije s kosti. Za pogodnog pacijenta dobra endodontska terapija na pravome zubu izbjegava potrebu za ovakvim traumama i troškovima. Također znači da će pacijent zadržati svoj prirodni zub pridonoseći propriocepciji.

Uspjeh u endodonciji nije uvijek lagano definirati i to je čest predmet mnogih rasprava između endodonta. Uspješni tretman implantatom može se definirati činjenicom je li se zub intergrirao i preživio ili nije. Postotak uspješnosti nalazi se negdje između 85-95%, ali da bi se procijenilo je li tretman uspješan s endodontskog gledišta, treba se uzeti u obzir je li dobiven krajnji željeni rezultat. Je li endodontska terapija uspješna kada pacijenta ništa ne boli ili kada nije natečen? Ili se uspjeh tretmana može smatrati odsustvom karijesnih lezija? Statistika pokazuje da uspješnost endodontske terapije varira od 45 do 95%.

Doktor treba biti u mogućnosti napraviti objektivnu procjenu onoga što je najpovoljnije za pacijenta. Rastući trend na endodontskim tečajevima u SAD-u je da polaznici sve više uče o terapijama koje uključuju implantate. To dovodi do toga da se napuknuti zub s puno kosti smatra pogodnim kandidatom za terapiju implantatom. Prema trenutnom stanju ovaj će se trend proširiti i u Englesku s rezultatom da će endodont biti u stanju donijeti pravu odluku koju terapiju sprovesti. Drugim riječima, trebamo se upitati: „Koja se najgora stvar može dogoditi?“ Želimo li stvarno dugi most sa zubom kratkog korijena kao nosačem ili bi svaki ugroženi zub trebali smatrati pogodnim za nadomještanje implantatom? Ako obje terapije imaju jednaku dugotrajnost i nemaju negativnih čimbenika, onda se sve svodi na iskustvo i samopouzdanje doktora da se odluči za terapiju te da ju sprovede kao i na pristanak informiranog pacijenta.